Petak

Petak….dan stvoren za samoubistvo…možda je čudno jer se po statistici najviše samoubistava desi nedjeljom ali ja glasam za petak. Da, da sada vidim šta mislite, kraj radne sedmice, napokon vikend, i pokušaji opuštanja ta dva dana koja kao da traju po 12 sati a ne 24. Svjetlo jedino izbija iz ove moje kutije od tehnike..mrak u cijelom stanu…neka muzika na tv-u koja opasno upravo i napominje da je petak….ne znam zašto ne volim petak…da li ima neko da mi objasni zašto se ne može voljeti petak??? Tada raja izlazi, spremanje traje po par sati pa kuda večeras??? Kuda kada je grad prepun dosadnih mjesta i nedešavanja….Odnosno, bolje bi bilo pitanje kako upotpuniti dane koji su kao jaje jajetu slični…..tačno znam šta je u ponedjeljak ( mada volim ponedjeljak) onda eto utorka itd….. Razmišljam kako mi protiče život… I ne sviđa mi se uopće kako prolazi. Zar svi do kraja trebamo da šljakamo da bismo ostvarili tu prokletu penziju, kao da bismo sebe obezbijedili za starost, da sa zebnjom očekujemo taj prokleti godišnji koji traje 3 sedmice pa kao opuštamo se na plaži sa knjigama , pivom, pa onda dođemo u kancelariju i ona kučka od direktora ti upropasti odmor u 2 minute… 21 dan u 2 min i opet sve isto…..Glasam za promjenu ali neku opasnu promjenu….da me malo razdrma, probudi, da mi se  adrenalin popenje na veće razine,, e to želim, upravo to…. Ne mislim na adrenalin obezbijeđen bavljenjem sportom nego neka ludost……kao npr. da pored muškarca sa kojim provodiš dane iznenadno uleti neko drugi????? Neko, vrlo arogantan, bezobrazan, presamouvjeren , ali do bola zgodan…. ustvari neko ko je čista suprotnost onome što imaš ali te ta suprotnost opasno privlači i zaokuplja tvoje misli….e pa upravo ta misao sada se mota po glavi, ovog crnog petka…..